Iako se u arhitekturi i skulpturi upotrebljava još od antičkog doba, mramor podliježe procesima raspadanja: predviđa se da će se neki od njih pogoršati zbog klimatskih promjena. Nadalje, svi trenutačno dostupni tretmani za konzervaciju mramora znatno su ograničeni u pogledu učinkovitosti, kompatibilnosti i/ili trajnosti.

Projekt je bio usmjeren na multifunkcionalizaciju nedavno predložene biomimetičke obrade koja se temelji na dobivanju hidroksiapatita (HAP, glavni sastojak ljudskih zuba i kosti) reakcijom mramora i vodene otopine fosfata. Ciljevi projekta postignuti su zahvaljujući multidisciplinarnim istraživačkim aktivnostima u kojima su se kombinirale različite kompetencije i rad u laboratorijima. Rezultati su objavljeni u 14 znanstvenih publikacija u otvorenom pristupu, sedam članaka u stručnim i znanstvenim časopisima te sedam radova u zbornicima s međunarodnih konferencija. Projekt je zaslužan i za informiranje i senzibiliziranje europskih građana, uključujući školarce, o kulturnoj i gospodarskoj važnosti spomenika i njihovu očuvanju.