Arheološko nalazište antičke Ostije sastoji se od ostataka rimske naseobine koja se prvotno nalazila na ušću Tibera, na zapadnoj talijanskoj obali. Zbog promjena do kojih je došlo na riječnom koritu i obali ostaci su sad udaljeni oko 4 km od mora. Ostia je osnovana u 6. st. pr. Kr., a prve obrambene utvrde datiraju već iz 4. st. pr. Kr. Naseobina je prvotno nastala radi zaštite ušća Tibera, ali kasnije, nakon što su Klaudije i Trajan dali izgraditi novu luku, razvila se u aktivno trgovačko središte, koje se proširilo i izvan gradskih zidina. Kao glavna rimska luka Ostia je u strateškom i trgovinskom smislu postala izuzetno važna za područje Mediterana. Grad je doživio procvat krajem 2. stoljeća, kad je u njemu živjelo više od 50 000 ljudi. Sredinom 3. stoljeća počeo je propadati jer se Rimsko Carstvo usmjeravalo na istok.

Arheološko nalazište antičke Ostije nekad je bilo mjesto za razmjenu robe u kojem su se miješale različite kulture i religije. Kao luka koja vodi u Rim Ostia je bila grad u kojem su zajedno živjeli različiti narodi Rimskog Carstva, a njezin je utjecaj sezao daleko na kopno, preko Sredozemlja, pa i dalje. Mozaični podovi, arheološki ostaci i nadgrobni natpisi svjedoče o nekadašnjoj trgovini, razmjeni i raznolikosti stanovništva.