Kolonije Werkbund u Europi (1927. – 1932.) predstavljaju međunarodni projekt koji obuhvaća četiri zemlje (Njemačku, Poljsku, Češku i Austriju) i pet gradova (Stuttgart, Wrocław, Brno, Prag i Beč). Nakon Prvog svjetskog rata u Europi je hitno trebalo riješiti problem nedostatka prikladnog stambenog prostora. Stoga su avangardni arhitekti iz različitih dijelova Europe, okupljeni u pokret „nova stvarnost”, nastojali pronaći pristupačna rješenja kojima bi se zadovoljile društvene potrebe, a zgrade bile dobro projektirane i visoke kvalitete.

Prva takva kolonija Weissenhof izgrađena je u Stuttgartu 1927., a poslužila je kao nadahnuće drugima da primijene modernistička načela na slične projekte. Ostale kolonije izgrađene su od 1928. do 1932., ali za sve je njih vrijedilo to da je šira javnost slabo prihvaćala njihove progresivne ideje. I pod nacističkim se režimom ismijavao njihov modernizam. Nakon Drugog svjetskog rata neke od njih našle su se iza željezne zavjese pa se svaka nastavila razvijati u svom smjeru. Mreža tih kolonija osnovana je 2013. kako bi se promicala razmjena dobre prakse i pružali savjeti za njihovo očuvanje. Dio te mreže je i kolonija Werkbund u Zürichu.

S kolonijama Werkbund u Europi (1927. – 1932.) započeo je arhitektonski eksperiment koji je snažno utjecao na modernu arhitekturu 20. st. omogućivši arhitektima iz različitih europskih zemalja da svoje modernističke teorije provedu u djelo. U njima se manifestira europsko podrijetlo tog pokreta, koji je u pet zemalja doživio velik zamah.

Kolonije Werkbund imaju važno mjesto u povijesti europske arhitekture, a smjer u kojem su se razvijale odražava različite političke i društvene situacije na istoku i zapadu. Njihove socijalne, emancipacijske, estetske i tehničke težnje te naučene lekcije izvor su nadahnuća i u današnje vrijeme, u kojem nekoliko europskih zemalja također ima problema s osiguravanjem odgovarajućeg socijalnog stanovanja za svoje građane.